Uskrs u Gospiću
(Gospić, 1.4.2018.) - Na Uskrs, 1. travnja 2018. vjernici su se u velikom broju okupili na svečanu misu koju je u gospićkoj katedrali u 10 sati predvodio biskup u miru mons. dr. Mile Bogović, a koncelebrirao je župnik preč. Mario Vazgeč. Pjevao je katedralni zbor pod vodstvom Franje Puškarića. Biskup se osvrnuo na Isusove neprijatelje koji su ga lažima i galamom odveli na križ, pa su mislili da će i Njegovo uskrsnuće zataškati podmićivanjem i novim lažima. Biskup je u propovijedi nastavio: „Nažalost, nije samo židovsko vodstvo mislilo da je s Isusom svršeno, mislili su to i njegovi najbliži učenici. Nakon tri godine što ih je poučavao, upoznali su Isusa kao dobrog čovjeka i s tog gledišta bili su žalosni što nije dobio priznanje od svoga naroda, nego najsramotniju kaznu. Vijest da je Isus uskrsnuo, zbunjivala ih je. Tek kada su se susreli s Uskrslim, otvorile su im se oči. Vjera u Isusa otvara oči, sve je drukčije onome tko vjeruje. Apostoli nisu zataškavali vijest o uskrsnuću nego su spasenje svijeta i pobjedu smrti razglašavali. Nakon susreta s Uskrslim i primanja Duha Svetoga razišli su se na sve strane, rastrčali se po svijetu da vjeru u Isusa donesu kao radosnu vijest svakom čovjeku. Duh Sveti dao im je snagu da su bili svjedoci Isusova uskrsnuća sve do mučeničke smrti. Nastala je Crkva koja ide za Isusom, za njegovim križem, koja uzima radosno svoj križ. Ovih dana govori se o hodočašću za križem. Slušao sam preko radija svjedočanstvo nekih vjernika koji su govorili da je Isus osmislio patnju. Bilo mi je drago čuti da su mnogi uspješno završili Isusovu školu i da se ne misle razbježati od njega. Ali smo, nažalost, svjedoci da mnogi bježe od njega. Plamen vjere treba čuvati da ga ne ugase vjetrovi ovoga svijeta... Prošlih dana bio je 'istambulski propuh' u Hrvatskoj i to toliko jak da se mnogima ugasio plamen vjere, pa su se razbježali od Isusa, jer ga ovaj svijet osuđuje.
Prisjetimo se da je na uskrsnoj svijeći, simbolom Isusa Krista, urezano: Isus (isti) jučer i danas, početak i svršetak, njegova su vremena i vjekovi. Uskrsli Krist je isti onaj koji je rođen u Betlehemu, koji je umro na križu. Nije postao neka nova društvena konstrukcija. On je to najjasnije izrazio pokazujući na svome tijelu rane (to su znaci da sam ja – Uskrsli bio na križu). Skloni smo podržavati veze s onima koji su odnijeli ovozemne pobjede i došli na vlast, pa su bogati i ugledni u društvu. Crkva je bila najjača kada tih veza nije imala nego se povezivala sa siromašnima i onima koji trpe. Imati kod njih protekcije (zaštite), to je mudrost koju svijet ne može shvatiti, od koje bi najradije pobjegao. To mogu shvatiti samo oni koji su se susreli s Uskrslim, koji su spremni ići za Isusom patnikom, koji su spremni uzeti svoj križ i ići za Isusovim, kojima Veliki petak i Uskrs čine nerazdvojnu cjelinu.
Nijedan od apostola koji se susreo s Uskrslim Kristom, onim istim koji je visio na križu, nije više pobjegao od njega, nego je prihvatio radije svaki križ na svom životnom putovanju. To znači doživjeti uskrsnuće Kristovo, susresti se s Uskrslim,“ naglasio je biskup Bogović i svima zaželio da osjete onu radost koju je osjetila Marija, Majka Isusova, koju je osjetila Marija Magdalena, koju su osjetili apostoli kad su se susreti s Uskrslim i završio: „Na radost Vam bilo Isusovo uskrsnuće!“
Na kraju je bio blagoslov hrane.
s. Robertina Medven