Na današnju subotu, 2. prosinca 2017. održan je u dvorani Pastoralnog centra Lički Osik godišnji susret svećenika i volontera župnih caritasa Gospićko-senjske biskupije.
Susret je započeo u 10,00 sati molitvom Srednjeg časa koju je predvodio velečasni Mišel Grgurić.
Uslijedila je i pozdravna riječ domaćina ovog susreta, velečasnog Luke Blaževića. Velečasni Blažević se s posebnom zahvalom osvrnuo na sve koji svojim prilozima pomažu rad Caritasa. U zahvalama pridružuje i svoje suradnice, Katu Matanić i Katarinu Horvatović.
Kao pravi domaćin riječ predaje svojim gostima, ponajprije ocu Biskupu.
Biskup mons. Zdenko Križić pozdravlja sve prisutne, a na poseban način pozdravlja bračni par Markić, hrvatske liječnike, Željku i Tihomira. Liječnike koji žive istinski kršćanski život, brane i promiču životne vrijednosti. Ističe primjer gospođe Markić koja živeći kršćanski život trpi brojne uvrede i poniženja. No, zahvaljujući vjeri ona ne posustaje već se s još većom snagom bori. Zahvaljujući toj ustrajnosti i danas je s nama kako bi podijelila svoje bogato životno iskustvo i njegovane životne vrednote.
Gospođa Željka Markić je u svom vrlo sadržajnom izlaganju a na jedan jednostavan način pojasnila smisao karitativnog rada, te kako bi on uistinu trebao izgledati.
Mogli bismo reći kako je kroz tri segmenta opisala smisao života i ljudskog djelovanja u njemu. Počevši od ekonomske razine djelovanja kroz koju zadovoljavam
o osnovne čovjekove potrebe za hranom, pićem i odjećom, odnosno očuvanjem ljudskog dostojanstva, preko temeljnog čimbenika ljudskog života, obitelji, pa do trećeg segmenta, vjere, kao krune čovjekova življenja. Istaknula je poveznicu karitativnog rada i djela milosrđa; gladna nahraniti, žedna napojiti i siromaha odjenuti. To je prvi i važan korak, ali ne bi trebao ostati i jedini.
Zajednici treba progovarati o obitelji, hrabriti ih da novi život primaju s velikom radošću kao najveći i najljepši poklon koji nam dolazi kada ga najmanje očekujemo. Djeca su neprocjenjivo bogatstvo, istaknula je. Život i obitelj treba zaštititi i unutar obitelji njegovati dobre i plemenite vrijednosti. Slikovitu je usporedbu napravila govoreći o obiteljima naših predaka koji se nisu kao obitelji današnjeg vremena morale nositi s brojnim utjecajima vanjskog svijeta. Djeci su u ranija vremena jedini uzori i čimbenici odgoja bili roditelji, bake i djedovi, učitelji i svećenici. Današnja je pak obitelj pred brojnim izazovima i pritiscima vanjskog, nepoznatog svijeta i osoba. Razvojem tehnologije i komunikacije na razvoj se naše djece nerijetko utječe i na načine koje mi ne želimo. Djeca su najranjiviji sloj društva. Djeci treba pokloniti dovoljno vremena, pažnje i razgovora. Ustaljenu izjavu mnogih bračnih parova „Djeci želimo priuštiti sve!“ gospođa Markić pojašnjava u novom svjetlu, svjetlu lišenom materijalizma. Djeca trebaju zdravu okolinu, zdravu obitelj, roditelje koji se vole i međusobno podupiru. Iz osobnog je iskustva kazala kako je pravo bogatstvo imati uz sebe ljude koji te vole, pomažu i razumiju. Kada se našla pred brojnim osudama i odbacivanjima u društvu, uz sebe je imala svoju braću i sestre, supruga, sinove i mnoge drage ljude.
Roditeljstvo je škola nesebičnosti, riječi su gospođe Markić.
Svoji
m osebujnim primjerima tijekom izlaganja potaknula nas je na brojna promišljanja o istinskim životnim vrednotama i pounutrašnjavanju istih. Svatko se od nas barem jednom našao u društvu koje je zastupalo mišljenje koje po nama nije bilo prihvatljivo. A što smo mi tada učinili, prešutjeli smo. Prešutjeli smo iz straha od društvenog odbacivanja. Navodi kako je to problem i u našoj domovini. Šutke promatramo nepravdu i omalovažavanje tradicionalnih i kršćanskih vrednota, mijenjamo sebe i postajemo osobe koje igraju uloge. Pa zar u zemlji u kojoj vlada demokracija treba vladati takva klima, trebaju li mlade obitelji napuštati svoju zemlju i odlaziti u svijet gdje će njihove vrijednosti biti prepoznate. Zato nam je potrebna ustrajna borba u vjeri.
Djecu treba odgajati u zdravim brakovima i poticati da od Boga danim razumom razlučuju dobro od zla te prepoznaju smisao života.
Bez vjere nema budućnosti. Kulture koje su se odmaknule od vjere i Boga, propale su. Uspoređujući neke od europskih zemalja Hrvatska i dalje kroči putovima vjere. U Hrvatskoj se 82 % djece rađa u braku što nije slučaj u većini europskih zemalja. Za primjer vjere navela je hrvatske branitelje s kojima je boravila kao ratna izvjestiteljica na brojnim hrvatskim ratištima. Branitelji su pravi primjer hrabrosti, požrtvovnosti i nesebičnosti. To su ljudi koji su svojom vjerom srčano obranili našu domovinu.
Otvorimo se za sva dobra koja nudi život, a zatvorimo se pred lošima, kazala je na kraju svojeg bogatog izlaganja gospođa Markić.
Godišnje izvješće o radu Caritasa pročitala je voditeljica Caritasa gospođa Kata Matanić. U izvješću je iscrpno opisano djelovanje Caritasa, pomoć potrebitim obiteljima, pomoć obiteljima u nedavno poplavljenom Ogulinu, priprema božićne akcije koja je ove godine pod nazivom „ Daruj i obraduj“.
Otac Biskup završava susret riječima zahvale i pozdrava.
Tekst/foto M.T.S./L.S.
