Svetkovina Svih svetih
Na svetkovinu Svih svetih u 10 sati gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić predvodio je, u zajedništvu s gospićkim župnikom i rektorom Katedrale preč. Mariom Vazgečom i kancelarom Biskupije i biskupovim tajnikom preč. Mišelom Grgurićem, svečano euharistijsko slavlje u gospićkoj prvostolnici.
U svojoj propovijedi otac biskup istaknuo je: „Crkva želi proslaviti i Bogu zahvaliti za tolike svete duše koje nisu nikada službeno proglašene svetima, i nemaju svoj blagdan u liturgijskom kalendaru, ali su svojim autentičnim kršćanskim životom i svojim prijateljstvom s Bogom priskrbili svima nama puno Božjeg blagoslova. Svi mi zasigurno poznajemo dosta osoba koje su živjele uzornim kršćanskim životom ispunjenim ljubavlju, dobrotom, velikodušnošću, poštenjem, požrtvovnošću, koje su voljele Boga i trudile se živjeti vjernost Božjim zapovijedima. To su svete duše. To ne znači da osobe nisu imale svojih slabosti i grijeha, jer nema čovjeka koji ih nema , ali nisu bile zločeste, nisu nikome svjesno htjele napakostiti, nego su grijesi bili posljedica ljudskih slabosti i nemoći. Život im je obilovao dobrim djelima. Sretni smo što je takvih osoba bilo puno u povijesti Crkve, a napose što ih zasigurno ima dosta i danas, a uvjeren sam i u našoj biskupiji i u ovoj župi. Ne moraju se te osobe isticati sa nekakvim životom punim izvanrednosti, da ne kažem čudesima, nego se radi o osobama koje se Bogu mole i žrtvuju u skrovitosti i diskretnosti svoga svakidašnjeg obiteljskog života. Kako su Crkvi dragocjene ovakve osobe! One su istinski gromobran za svako naše mjesto, za svaku župu“.
Biskup je nadalje u svojoj propovijedi istaknuo brojne svece koji se nisu isticali svojim životom, već su ostali skriveni, njihovu svetost prepoznale su manje zajednice u kojima su živjeli. Među njima je i sv. Terezija od Djeteta Isusa koja da slučajno nije napisala poznatu knjižicu „Povijest jedne duše“, nikada ne bi bila proglašena sveticom, jer njezina bi svetost ostala skrivena: za nju bi znao tek mali krug osoba koje su s njom živjele.
„Drugi razlog ovog blagdana je u tome što po njemu Crkva želi posebnije podsvijesti svim kršćanima obavezu na život svetosti. Ne život bezgrešnosti, nego svetosti. Ta svetost se sastoji u življenju dostojno svoga kršćanskog poziva. Kršćanin ne može i ne smije biti čovjek koji bi svjesno činio zlo, čiji život bi bio sablazan za svijet zbog nepoštenja, nemorala, psovki i drugih poroka. Sveti Ivan Pavao II. u pismu koje je uputio cijeloj Crkvi na početku novog tisućljeća gdje govori o pastoralnim urgentnostima Crkve, na prvo mjesto stavlja poziv na svetost. Ima nažalost previše kršćana koji su u svome životu i radu tek minimalni kršćani. To su kršćani bez molitve i Mise, bez sakramenata i evanđeoskih kreposti. Takvi se, kako veli papa, mogu zvati samo „kršćani u opasnosti“, koji će malo po malo postati neprepoznatljivi kao kršćani jer se ni po čemu neće moći prepoznati kao Isusovi. Imat će možda u kući za Božić okićen bor, ali s druge strane, na žalost, samo po manama, okićenu, ili bolje rečeno, iznakaženu dušu“. Biskup je svoju propovijed zaključio tumačeći simbole koje nalazimo na našim grobljima prilikom posjete posljednjih počivališta naših najmilijih: „Simboli koje susrećemo na našim grobljima su simboli života, ne smrti. Na ovaj dan nam groblja odišu ljepotom, svi ih rado posjećujemo. Na grobovima naših pokojnih nalazimo prisutna na poseban način tri simbola: križ, cvijeće i svijeće. Sve su to simboli života. Križ na grobu ne simbolizira tragediju smrti nego pobjedu nad smrću, simbol života. Grobovi su nam okićeni cvijećem. Cvijeće poklanjamo osobama u trenutcima posebnih svečanosti i radosti. Cvijeće je čestitka uz važne životne događaje i izričaj lijepih želja. Kada bi naši pokojni sa smrću zauvijek nestali naše cvijeće na njihovim grobovima ne bi imalo nikakva smisla, više bi ličilo na naše ruganje njima. Cvijeće ima smisla jer vjerujemo da oni u Bogu žive i mi im izručujemo cvijećem čestitku za imendan. Tu su još i svijeće. I one simboliziraju život. Svijetlo je znak života. Isus je sebe definirao kao svijetlost svijeta sa naglaskom da tko ide s njim imat će svijetlo života“ zaključio je biskup Križić.
Euharistijsko slavlje svojim pjevanjem uzveličao je katedralni zbor pod ravnanjem g. Franje Puškarića.
Svetu misu u Katedrali u 8 sati predvodio je gospićko-senjski biskup u miru mons. dr. Mile Bogović. Poslijepodne, u 15 sati, na gradskom groblju Sv. Marije Magdalene slavit će se sveta misa za sve pokojne, dok će u 18 sati sveta misa biti u Katedrali
tekst/foto MG/LS
