Podjela sakramenta sv. potvrde u katedrali Navještenja BDM u Gospiću 2020.

U župi Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću, u subotu 13. lipnja 2020. biskup gospićko-senjski mons. Zdenko Križić podijelio je sakrament sv. potvrde krizmanicima u dvije skupine tijekom svetih misa u 9,00 i u 11,00 sati u katedrali koja je i župna crkva. Koncelebrirali su kancelar i tajnik preč. Mišel Grgurić i domaći župnik preč. Mario Vazgeč. Krizmanika svih zajedno bilo je 62. Ušli su u katedralu u procesiji sa svojim kumovima. Pjevao je katedralni zbor pod vodstvom i uz pratnju na orguljama Franje Puškarića.

Biskupa i prisutne na početku sv. mise pozdravio je župnik, a potom Ana Prša krizmanica u prvoj skupini i Petar Golik krizmanik u drugoj skupini, uz buket cvijeća koje su predali Antea Jelača u prvoj skupini i Katarina Pavelić u drugoj skupini. Biskupa su pozdravili sljedećim pozdravom:

„Preuzvišeni oče biskupe!

Pozdravljam Vas u ime krizmanika, roditelja, kumova te u ime cijele župne zajednice. Danas je pred Vama 29 krizmanika i u drugoj skupini 33 koji s radošću iščekujemo trenutak u kome ćete nam podijeliti sakrament kršćanske zrelosti. Molite danas zajedno s nama, našim roditeljima, kumovima i cijelom župnom zajednicom za nas krizmanike, da na svom životnom putu nastojimo surađivati s Duhom Svetim i njegovim darovima kako bismo, prije svega, u svom životu tražili Boga i njegovu volju; osluškivali njegove poticaje i savjete; otkrivali put koji je Bog pripravio za nas; bili radosni Kristovi svjedoci; rasli u ljubavi prema Bogu i ljudima.

Molite za naše roditelje i kumove da nas odgajaju u zdravom duhovnom ozračju u kojem bismo mogli rasti u vjeri i biti istinski svjedoci evanđeoskih vrijednosti.

Neka nas Duh Sveti uvede u novi zanos vjere i služenja zajednici, kao onda kad su učenici Kristovi doživjeli snagu Duha Svetoga. Za taj dar molite s nama, a isti Duh neka i Vas prati u Vašem svakodnevnom služenju Bogu i ljudima.

U znak dobrodošlice i zahvalnosti primite ovaj buket cvijeća koji Vam predajemo u ime svih krizmanika, kumova, roditelja i cijele župne zajednice.“

Biskup je zahvalio te naglasio važnost sakramenta potvrde za cijelu župnu zajednicu. „Kao što je Isus govorio svojim učenicima da bez snage Duha Božjega Životvorca ne mogu ići u život, tako i ja vama, dragi krizmanici, prenosim Isusove riječi da ćete tek snagom Duha Životvorca koji se daje u izobilju, moći imati puninu Njegovog života. Stoga, nemojte nakon krizme zatvoriti vrata Duhu Svetomu, svetoj misi, sakramentima, jer ćete životariti, ostati prazni i možda, upropastiti svoj život.

Dragi vjernici, molimo za naše krizmanike, kao što je Isus molio na Posljednjoj večeri za apostole: 'Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu - da budu jedno kao i mi ... da ih očuvaš od Zloga“ da nijedan od njih ne propadne.

Prvo čitanje na sv. misi u 9 sati čitala je Ana Kolić (mama)

Psalam je otpjevala krizmanica: Ana Vrban

Prvo čitanje na sv. misi u 11 sati čitala je Božica Pavelić (mama)

Psalam je otpjevala krizmanica: Ana Vrban

Biskup se u propovijedi najprije osvrnuo na današnji blagdan sv. Antuna kojega naš narod štuje na poseban način. „ Sveti Antun Padovanski je, bez sumnje, jedan od najpopularnijih svetaca Katoličke Crkve. Zove se Padovanski iako je Portugalac, rođen u Lisabonu 1195. ali je u Padovi proživio duhovno najsadržajnije godine svoga kratkog života, u njoj je umro i pokopan, pa je onda i dobio naziv po tom talijanskom gradu. U Portugalu ga zovu: sveti Antun Lisabonski. Sveti Antun živio je kratko, svega 36 godina, ali bio je poznat još za života, a poslije smrti postao je čudesno velik u očima vjernika cijele Crkve.

Antun je kao dijete odgojen u kršćanskom duhu, tako da je tijekom života, moleći se i primajući sakramente, ponirao sve dublje u iskustvo Božje ljubavi te doživio ono, što je davno ustvrdio starozavjetni molitelj kada je rekao: 'Bože, ljubav je tvoja bolja od života' (Ps 63). Zahvaćen tom Božjom ljubavlju već s 15 godina cijeli svoj život posvećuje Bogu i želi nositi Boga svima koji ga traže, a napose ljudima patnje. Ljudi su u njemu brzo prepoznali Božjeg čovjeka, a Božja riječ budući da je proizlazila iz njegovog autentičnog života, dopirala je do dna srdaca i duša njegovih slušatelja. Autentičan kršćanski život najjači je navještaj. U takvom životu ljudi prepoznaju Boga, ali prepoznaju i čovjeka koji im može pokazati Boga.

I Antun je lako primijetio da narod traži Boga, vapi za Bogom, ali nije bilo dovoljno navjestitelja evanđelja, nije bilo dovoljno Isusovih pravih svjedoka koji će ljudima pokazati Boga za kojim žeđaju. Ljudi se ne udaljuju od Boga zato što im Bog ne treba, nego zato što ga ne znaju otkriti, zato što nema dovoljno ljudi kršćana koji će drugima biti prepoznatljiv znak Božje prisutnosti. Tu su glavni problemi vjere i danas i u svim vremenima. Sveti Antun je svojim životom ljudima otkrivao Boga tako da su, gledajući njega, mogli vidjeti i gotovo opipati Božju prisutnost.

Jedan novinar, koji je za sebe rekao da je ateista, javno je priznao da mu je, dok je razgovarao s majkom Terezom iz Kalkute, dolazila nostalgija Boga, želja za Bogom. Odakle ta želja? Pa sam Bog ju je proizvodio po osobi čije je srce puno Boga. Baš tako djelovao je i sveti Ante. Narod mu dolazi i sluša ga jer u njemu prepoznaje Isusa. A kada Isus živi u srcu neke osobe, on po njoj čini čudesna djela i drugima.

Sveti Antun nije bio neki nadčovjek, čovjek s neke druge planete, čovjek kojemu je Bog dao nešto što ne daje nama običnim smrtnicima. Bog mu je dao ono što i nama: dao mu je svoju ljubav. Antun je tu ljubav primio, u njoj rastao, po njoj živio i prenosio je drugima. I samo tu je razlika između njega i mnogih drugih kršćana koji žive površnu ljubav, žive ljubav koja ne zna služiti, ljubav koja se ne zna žrtvovati za druge. Takva ljubav nije Isusova.

Braćo i sestre! Za svetost ni nama ne trebaju nikakve izvanrednosti, nego samo raditi svoj svakodnevni posao s ljubavlju. To posvećuje. Može to biti posao u kuhinji, u vrtu, u tvornici ili kancelariji... Nije važno gdje radimo i što radimo, nego kako radimo. Radimo li savjesno, pošteno i s ljubavlju? Kada osoba to čini, ona sigurno raste u svetosti. To ne može ostati neprimjetno.

Dogodi nam se često da činimo dobra i vrijedna djela, ali nažalost, ne uvijek s dovoljno ljubavi, nego s puno nervoze, gunđanja, prigovaranja i prepiranja, pa nam djelo izgubi na vrijednosti i ne pridonosi našem posvećenju. Pa ako nešto trebamo i moramo učiniti, nastojimo to s ljubavlju i vedrinom, onda to pretvaramo u krjepost, u blagoslov. U protivnom, iako uložimo iste snage u neku žrtvu, ali nema velike duhovne koristi, jer nije bilo dovoljno ljubavi.

Danas u našoj katedrali slavimo sakrament svete krizme, dar Duha Svetoga kojeg ovi naši mladi primaju da bude svijetlo i snaga u njihovim srcima. Nije lako mladim ljudima naći pravi put u život jer izazova i ponuda ima napretek. Nisu sve ponude jamstvo pravoga puta. Toliki mladi su na svom životnom putu prevareni i zastranili. Kako je žalosno gledati mnoge mlade razorenih života koji još zapravo, nisu niti počeli živjeti. Zato treba moliti za ove duše da ih duh tame ne zavede! I veoma je važno da ove mlade duše imaju prave u zore koji će ih zaštititi od zavodljivosti zla i potaknuti prema dobru! Loši primjeri imaju silnu moć zavodljivosti i lako im je nasjesti. Roditelji, molite svaki dan za svoju djecu. Ako oni ostanu na pravom putu bit će bolje njima, vama, našem narodu i Crkvi.

Dragi krizmanici! Zaključujem riječima, jednog duhovnog autora, za koje bih volio da se urežu u vaša srca da biste po njima živjeli i djelovali. Upućene su direktno svakome od nas: On veli:

Ljudi su često nerazumni, nelogični, egoistični: bez obzira na to, voli ih.
Ako činiš dobro, mnogi će govoriti da činiš to iz nekih svojih interesa: bez obzira na ta govorenja, ti nastavi činiti dobro.
U ostvarivanju svojih ideala, nailazit ćeš na mnoge zapreke: bez obzira na to, nastavi ostvarivati svoje ideale.
Dobro koje danas činiš možda će već sutra biti zaboravljeno: bez obzira na to, ti čini dobro.
Zbog poštenja i iskrenosti možda ćeš doživjeti i prilično udaraca: bez obzira na to, budi i ostani pošten i iskren.
Ono što danas gradiš možda će netko drugi sutra rušiti: bez obzira na to, ti danas gradi.
Osobe kojima si pomagao možda ti neće biti zahvalne: bez obzira na to, pomaži svima kojima možeš.
Daj ljudima ono najbolje od sebe, pa i pod cijenu da te zbog toga ismiju: bez obzira na to, ti uvijek daj ono najbolje od sebe.“

Biskup je završio riječima:

„I ja vam želim, i za to Boga molim, da u ovome uspijete bez obzira na sve poteškoće s kojima ćete se morati suočavati. Ne obeshrabrite se jer vam ovo jamči sreću. Tako neka bude. Amen.“

Slijedila je Obnova krsnih obećanja

i potom podjele sakramenta potvrde: krizmanici u pratnji kumova dolaze pred biskupa.

Nakon svete pričesti tekst prigodne meditacije

u 1. skupini čitale su krizmanice Mia Binički i Nika Rukavina;

u 2. skupini Erika i Stela Prpić

Na kraju sv. mise, župnik Mario Vazgeč zahvalio je svima koji su sudjelovali u ovom slavlju, napose onima koji su pripremali i organizirali: biskupu Zdenku Križiću,kancelaru Mišelu Grguriću, đakonu Bruni Lovakoviću, roditeljima,posebno vjeroučiteljici Mireli, razrednicima, ravnatelju prof. Ivici Radoševiću, zborovođi Franji Puškariću, cijelom zboru, ministrantima i uputio srdačnu čestitku našim krizmanicima.

Popis krizmanika: