Nedjelja Caritasa u Gospiću
Na treću nedjelju Došašća kada cijela Crkva obilježava Dan Caritasa, 15. prosinca 2019. u gospićkoj katedrali euharistijsko slavlje predvodio je biskup u miru mons. Mile Bogović, a koncelebrirali su, ravnatelj Biskupijskog Caritasa preč. Luka Blažević, domaći župnik preč. Mario Vazgeč, tajnik i kancelar preč. Mišel Grgurić, asistirao je đakon vlč. Bruno Lovaković. Pjevao je katedralni zbor pod vodstvom Franje Puškarića.
Na početku prisutne je pozdravio ravnatelj Caritasa preč. Luka Blažević te istaknuo: “Živimo u vremenu u kojem nas zahvaća virus konzumerizma. Ne smijemo darove svoditi na ono izvanjsko, nego na ono unutarnje. U Caritasu smo svi važni to znači i oni koji će s ljubavlju dati i oni koji će primiti i najmanji dar. Važna je ljubav, a to je zapravo, Caritas. Ovih Božićnih dana trebali bismo ponajprije biti dar, biti ljubav jedni drugima. Bog je nama dao najviše što je mogao. Tako činimo i mi kada darujemo sebe, svoje vrijeme, svoje darove, svoju brigu za one u potrebi, siromašne, bolesne, beskućnike, ostavljene, zapuštene, ili one koje je pogodila neka životna nedaća.“ Na kraju, preč. Luka pozdravio je biskupa Bogovića, župnika, kancelara, đakona i sve nazočne te pozvao da svatko dade koliko može kako bismo nekima olakšali život i zahvalio je svima koji pomažu na bilo koji način.
Biskup je propovijed počeo također s naglaskom na ovu nedjelju posvećenu Karitasu te istaknuo potrebe djelovanja Biskupijskog Caritasa. „Isus je rekao da je najveća zapovijed: 'Ljubi Boga nadasve, a bližnjega svoga kao samoga sebe'. Karitas je ljubav prema bližnjemu, prema drugome. Dakako, da se karitativno djelovanje ne veže samo uz ovaj jedan dan. Ono je naš trajni zadatak i trajna obveza kršćana.“ Potom je pozdravio ravnatelja Biskupijskog Caritasa preč. Luku Blaževića i djelatnike Katu, Juru, Katarinu i druge te im zahvalio u ime spriječenog biskupa ordinarija Zdenka Križića, u svoje ime i u ime cijele Biskupije te rekao: „ Oni nisu preuzeli našu karitativnu obvezu, ali imaju bolji uvid u potrebe onih koji dolaze tražiti pomoć. Mi na ovu nedjelju želimo pokazati na potrebe naših obitelji. Zato je naš Karitas postavio pred nas obitelji koje su potrebne veće ljubavi i naše pozornosti. Oni su samo neki od mnogih, a dobro oko kršćansko vidjet će u svojoj sredini i druge. Mnogi danas govore da su obitelji ugrožene. Dakako, mi ne gledamo na obitelj kao na interesnu zajednicu koja traje dok traju pojedinačni interesi. Glavna uloga obitelji je odgajanje djece. Glavni učitelji su majka i otac, a dakako i drugi odrasli u obitelji. Uz obitelj odgovornu ulogu ima i škola. Ako to zakaže onda govorimo o krizi. Dijete je okrenuto ulici, internetu i dosadi. Sve institucije trebaju pridonijeti da se te krize uspješno prevladaju.“
Biskup Mile osvrnuo se na današnji evanđeoski odlomak koji progovara o sv. Ivanu Krstitelju. Po Ivanovom mišljenju Isus nije započeo ulogu Spasitelja svijeta. Treba snažnije, žešće krenuti prema onima koji imaju velik utjecaj na društvo. Potrebno je pobijediti zlo koje se ukorijenilo u svim slojevima društva. Ako kreneš od nemoćnih, nećeš daleko dospjeti. Pojavu Spasitelja Ivan nije predviđao tako. „Trebao si to, Isuse, malo drukčije. Ti okupljaš oko sebe sirotinju a ne oslobađaš ih od siromaštva.“ - Tako Ivan reče Isusu i dobiva pravi odgovor. „Ono što Mesija treba činiti, događa se. Zar nije rečeno u pismima da će spasenje biti naviješteno siromasima. On za polazište uzima siromahe.“ To mogu oni „gore“, misli Ivan, a ti se krećeš daleko od njih.
Bile su to poteškoće u kojima se Ivan našao. Bio je u krizi, ali traži odgovor na pravome mjestu. Bili su i drugi u krizi ali odgovor nisu tražili gdje treba, nego su zaključili: od ovoga neće biti ništa. Sablažnjavali su se kada su čuli da se takav predstavlja kao mesija, Božji poslanik. Kad bi on to bio, došao bi k nama a ne k toj svjetini. On ništa ne zna i ništa ne može. Ako ne ide milom, onda silom. I sablažnjavahu se o njega.
„Karitas je, dakle, ljubav prema drugima. To znači, ne ići prema drugome s nakanom pobjede, da se drugog porazi, nego da mu se pomogne kako bi u njemu pobijedilo dobro. Svjedoci smo da je na djelu nekršćanski mentalitet. Nemilosrdno rušiti onoga koji se u svemu ne slaže sa mnom. Suditi mjerodavno o svemu i svačemu, a ne postavljati sebe u pitanje. One druge treba što prije i što potpunije dotući. Taj mentalitet zarazio je zrak koji dišemo. To se napose osjeti u vrijeme predizbornih kampanja. Mentalitet nadmetanja, u kojemu jači uvijek mora svoju snagu iskoristiti da bi pobijedio drugoga. Ako si pobijedio, imaš pravo da se o tebi lijepo govori i piše. I razumljivo je, da se svi kojima nije dano da pobjeđuju, osjećaju nezadovoljni.
Isus nije nikada prihvatio tu logiku. Jasno je svima da nam je danas takav odnos prema svijetu u kojemu živimo potreban i mi kršćani trebali bismo u tom smislu biti kvasac ovom svijetu koji sve više želi nametnuti svoju nekršćansku i nehumanu logiku: logiku natjecanja tko će koga pobijediti, tko će nezasluženo trijumfirati a tko na duši nositi osjećaj poraženoga. Kršćanin treba rasti u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Biti za, a ne protiv drugoga.
Karitas ne znači darivati stvari. On znači darivati sebe. Stvari mogu biti samo izraz tog osobnog darivanja. Kada to izražavaju, onda su darivanje. Mogu biti i prijevara, kao „jabuka u raju zemaljskom“. Roditelji ne ljube svoju djecu u onoj mjeri koliko ih materijalno zbrinjavaju. Ni mi svoju braću. Nema milijunaš veću mogućnost ljubavi prema drugima.
Vrlo malo imamo podataka da je Krist izravno nekome darovao neku materijalnu vrijednost. Imamo umnažanje kruha, ali tada su apostoli dijelili. Jedino je dijelio kruh i vino na Posljednjoj večeri, ali to nije bila neka druga hrana – to je bio On: „Ovo je moje tijelo ... „Ovo je moja krv…“
U prvoj kršćanskoj zajednici svaki je bio prepoznat na skupu, sa svojim potrebama i mogućnostima. Nije ni danas lako onima koji dođu na misu sa svojim poteškoćama a nitko to ne vidi. Isto vrijedi i za tvoju ulicu i za tvoje radno mjesto. Kad bismo imali razvijeniji osjećaj za potrebe drugih ljudi, vjerojatno bi svoje izdatke drukčije rasporedili.“
Biskup je završio propovijed riječima: „ Molimo se da ojača takav osjećaj u nama, posebno u ovom Došašću, u vrijeme dok se pripremamo za proslavu rođenja našega Učitelja i Spasitelja koji je vidio naše potrebe te je 'radi nas i radi našega spasenja sišao s neba'.“
Nakon mise u dvorani Karitasa gdje su djelatnici pripremili zakusku uz druženje, biskup Bogović uručio je u ime biskupije novčani dar i pomoć u hrani obiteljima u potrebi. Primilo ih je deset obitelji iz župa Gospićko-senjske biskupije: Vratnika, Senja, Cetingrada, Rakovice, Ogulina, Plaškog, Korenice i dvije iz Gospića.
s. Robertina Medven
