Biskup Križić predvodio je misno slavlje prigodom 26. obljetnice VRO Medački džep
U ponedjeljak 9. rujna u 9 sati u gospićkoj katedrali Navještenja BDM, biskup gospićko-senjski mons. Zdenko Križić predvodio je misno slavlje prigodom 26. obljetnice VRO Medački džep u prisustvu hrvatske vojske, policije, branitelja, roditelja, djece poginulih branitelja te predstavnika državnih, županijskih i gradskih vlasti među kojima ministar Tomo Medved, župan ličko-senjski Darko Milinović, gradonačelnik gospićki Karlo Starčević i drugi. Koncelebrirali su kancelar i tajnik Mišel Grgurić, domaći župnik Mario Vazgeč, ravnatelj Caritasa Luka Blažević, vojni kapelan u Slunju Milenko Majić, asistirali su đakon Mario Kralj te bogoslovi Bruno Lovaković i Domagoj Tujmer. Pjevanje je predvodila Klapa „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice.
Biskup je izrekao sljedeću propovijed u kojoj se posebno obratio hrvatskim braniteljima:
„Veliki biblijski patnik Job ima zanimljivu definiciju ljudskog života na zemlji kad veli: „Čovjekov život na zemlji je vojska“ (7,1). S ovim je vjerojatno, htio reći kako on čovjekov život na zemlji vidi zapravo, kao stalnu borbu: borbu protiv sila zla koje su u nutrini čovjeka i oko njega.
Sveti Pavao je također na toj liniji kad za sebe veli. „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.“ (2 Tim 4,7). On čovjeka kršćanina definira kao borca, kao onog koji mora biti u stalnoj borbi jer su životne okolnosti takve, ili se boriti ili dopustiti poraz. Stoga, poziva sve: „Obucite se u bojnu opremu Božju da se mognete suprotstaviti napadima Zloga“ (Ef 6,10-11). Znamo da nije lako biti krjepostan, dobar, pošten, istinit, velikodušan, uslužan, jer čovjek ove vrline ne postiže bez velike borbe sa samim sobom i zlom oko sebe. Za biti loš nije potrebna nikakva borba. To ide samo od sebe. Dovoljno je da se čovjek malo zanemari i zapusti, ne radi na sebi: izrasti će mane kao gljive poslije kiše. Korov i drač nije potrebno obrezivati, ni zalijevati, niti okapati. Rastu sami od sebe i okupiraju sve više prostora. Mnogi prognanici znaju da su, vrativši se nakon dužeg vremena, našli kuće, vrtove i cvijetnjake u draču i korovu, gotovo neprepoznatljive.
Pored naših unutarnjih neprijatelja s kojima se treba boriti, postoje i oni vanjski koji djeluju po ljudima koji su se odali zlu. Vi dobro znate kakva je bila obrana Domovine od onih koji su sve pred sobom rušili, kojima ništa nije bilo sveto. Itekako je teško sačuvati unutarnje ljudske i duhovne vrijednosti u lošem i zlom ambijentu, ostati dobar, pošten, plemenit u situaciji kada te drugi gazi i ponižava! Međutim, Isus nam svjedoči da to nije nemoguće. Pokazao je i to da dobro pobjeđuje zlo, da zli ljudi nemaju budućnost: oni nestaju u sramoti i zaboravu, a slavi se dobre i plemenite. Zato Isus ne dopušta činiti zlo niti neprijateljima. Apostol Pavao zato piše prvim kršćanima: „Nikome ne vraćajte zlo za zlo! Marljivo nastojte činiti dobra djela pred svim ljudima“ (Rim 12,17).
Apostol Petar pak piše: Ne vraćajte zlo za zlo, ni uvredu za uvredu, već naprotiv blagoslivljajte ... Tko uistinu hoće iskusiti sretne dane ... neka se ukloni od zla i neka čini dobro; neka teži za mirom i neka ga nastoji postići, jer Gospodin ima oči nad pravednicima i uši svoje priklanja molitvama njihovim, a lice se Gospodnje okreće protiv onih koji čine zlo“ (1Pt 3,9-12).
Sjećamo se našeg pokojnog kardinala Kuharića koji je za vrijeme rata s oltara pozivao da se ne uzvraća zlo za zlo, jer zlo nikada nema definitivnu pobjedu, ono će jednom progutati onoga koji ga čini. Ovo ne znači pasivno dopustiti da nas zlo gazi i satire. Imamo pravo braniti se. Biblija je puna pohvala za ljude koji su se borili te za slobodu svoje vjere i domovine živote dali. Njihove se žrtve slave. I Bog je uvijek na strani takvih pa je zato i nazivan „Gospodin nad vojskama“.
Dragi branitelji, zahvalni smo vam za vaše žrtve. Obranili ste domovinu i podarili nam slobodu koju stoljećima nismo imali. Mnogi ste u obranu domovine išli s krunicom oko vrata. Ona je bila znak vjere i pouzdanja u Boga i u konačnu pobjedu. Pobjeda je ostvarena, ali krunicu nemojte skidati s vrata. Govorim to u duhovnom smislu. Potrebna je daljnja borba na više fronti. Sami najbolje znate kako je bilo teško i krvavo obraniti i stvoriti domovinu, ali nije puno lakše sačuvati je i izgrađivati. Nije mali broj onih kojima nije drago što je Hrvatska obranjena i što je izborila svoju slobodu i neovisnost. Zato koriste svaku priliku da Hrvatsku blate i prikazuju svijetu kao zemlju nasilja, nepravde, nacionalne netrpeljivosti. Svaki i najmanji incident koriste da cijelu Hrvatska prikažu kao incidentnu i faktor nestabilnosti u regiji. Zbog ovoga je važno nastaviti obranu Hrvatske i opet je tu vaša uloga od neprocjenjivog značenja. Nije to obrana oružjem nego istinom, ali traži se ne manja hrabrost da se raskrinka laž i manipulacija. Nažalost i mnogi mediji pridonose takvom odnosu prema Hrvatskoj domovini, neprestano šireći pesimizam, serviraju, gotovo s prezirom, slike pojedinaca koji napuštaju Hrvatsku, kao da žele kod većine naroda proizvesti određenu antipatiju prema vlastitoj domovini. Važno je boriti se i opirati ovakvim tendencijama. Mi svi znamo da nam u domovini nije sve sjajno. Istina, za to su krivi mnogi, ali se ne smije zaboraviti da smo započeli iz ruševina.
Znamo da se, uz sve ovo, morate boriti oko očuvanja ugleda i dostojanstva Hrvatskih branitelja koje određene snage neprestano nastoje okaljati i ocrniti te umanjiti vrijednost vaših žrtava za slobodu i neovisnost domovine.
Ima mnogo onih koji o vašim žrtvama više uopće ne govore niti ih poštuju, ali zato gdje god mogu govore o vašim privilegijama koje tobože, uživate, o visokim mirovinama koje imate, a ne žele vidjeti tolike branitelje koji su si život oduzeli jer nisu znali kako isplivati iz ekonomske ili zdravstvene bijede u kojoj su završili; potom govore toliko o lažnim invalidima kao da su skoro, svi takvi, o ratnim zločinima koji su učinjeni stavljajući ih na dušu braniteljima gotovo generalizirajući, i štošta drugo. Čine sve kako bi što više ocrnili vašu sliku i predstavili vas samo kao teret društva. Često puta ti isti koji govore o vašim privilegijama, davali su vam za vrijeme rata velikodušno privilegije da budete u prvim redovima, na prvim crtama obrane, dok su se oni, ili njihovi očevi, ponizno povukli duboko u pozadinu. Ne bojte se! Veći dio našeg naroda nije zaboravio vaše žrtve. Nećete izgubiti zahvalnost i dostojanstvo! Daljnja izgradnja domovine kakvu ste sanjali kad ste se za nju borili, kao velika fronta borbe još je pred vama. I tu se od vas očekuje veliki doprinos. Nastavite se boriti, s krunicom oko srca, za ljudske i duhovne vrijednosti u našoj domovini: za poštenje, za pravednost, za solidarnost, za istinu, za život!
Sve više se u naš narod žele unijeti sumnjive vrijednosti, ili se želi narod uvjeriti da su vrijednosti i ono što nisu vrijednosti. Moćnici ovoga svijeta s novcem žele ovladati i ljudskim savjestima tako da tzv. vrijednostima koje to nisu, narušavaju, zapravo, ljudsko dostojanstvo i dostojanstvo obitelji. Svi mi vidimo kolika je moć medija i kako moćnici s njima žele promijeniti kriterije vrijednosti. Nerijetko se prave vrijednosti ismijavaju, a ono čega bismo se morali stidjeti predstavljaju kao vrijednost ili kao ljudsko pravo ili pravo žene, i na tome se inzistira na sve moguće načine. S druge strane, nažalost, nema ni približno takve zauzetosti za ono što zaista opterećuje narod i čovječanstvo a to su: glad, siromaštvo, nepismenost, i druge vrste bijede u svijetu. Nije nam cilj proglasiti ovaj svijet pokvarenim i pozvati na borbu protiv njega, nego ne dopustiti da ovaj svijet s nekim svojim ponudama i zavodljivostima potisne božanske vrijednosti i ubije vjeru u srcima ljudi.
I apostol Pavao je u svoje vrijeme upozoravao prve kršćane u Rimu da se ne prilagođuju ovome svijetu (12,2). Pavao vidi opasnosti baš u tome da mnogi žele kršćanima nametnuti neke vrijednosti koje su u suprotnosti s istinskim vrijednostima Evanđelja Isusa Krista. Potrebna je danas velika borba za očuvanje nekih istinskih vrijednosti. U današnjem evanđeoskom odlomku vidimo da je Isusu najveća vrijednost čovjek, napose nemoćni čovjek. Moćnici toga vremena, farizeji i pismoznanci, protive se da Isus subotom ozdravi ovog čovjeka usahle ruke. Za njih nije važan ovaj jadni čovjek nego neki njihovi zakoni ili ideologija koji su veći od čovjeka. Isus, prije nego će diskutirati s tim moćnicima, poziva tog čovjeka da stane u sredinu i tada započinje diskusiju. Čovjek treba biti u sredini. Kada čovjek nije u sredini, onda u sredinu dolaze različite ideologije, zakoni, različiti interesi i slično. Kada se iz središta potisne čovjek, s njim je iz središta potisnut i Bog. On više nije kriterij dobra, nego to postaje čovjek, odnosno moćnici ovoga svijeta.“
Biskup je propovijed zaključio riječima svetog Pavla iz najstarijeg spisa Novoga zavjeta Prve poslanice Solunjanima: „Braćo, živite međusobno u miru ... Opominjite neuredne, sokolite malodušne, pomažite slabe, budite strpljivi sa svima ... Uvijek nastojte promicati dobro i jedan prema drugome i prema svima“ (5,14-15). Amen.
Nakon sv. mise prisutni su se okupili ispred spomenika braniteljima na trgu Bl. Alojzija Stepinca gdje je biskup Križić predvodio molitvu odrješenja za pokojne i poginule branitelje i civile u Domovinskom ratu.
s. Robertina Medven
