Pepelnica  2019

Na Čistu srijedu ili Pepelnicu, 6. ožujka 2019. u našoj gospićkoj katedrali sv. misu i obred pepeljenja navečer u 18,00 sati predvodio je biskup mons. Zdenko Križić.  Koncelebrirali su biskup u miru mons. dr. Mile Bogović, kancelar biskupije i tajnik preč. Mišel Grgurić, domaći župnik  preč. Mario Vazgeč, a asistirao  je đakon Mario Kralj. Pjevao je katedralni zbor uz orguljsku pratnju Franje Puškarića. Katedrala je bila ispunjena vjernicima među kojima su se isticali vjeroučenici osnovnih i srednjih škola.

Biskup Križić je na početku svoje propovijedi analizirao riječ Božju iz današnjih prigodnih čitanja, kako slijedi:

„Na Pepelnicu započinjemo jedno posebno zauzeto i sveto vrijeme unutar crkvene godine. I liturgijska čitanja ovoga dana to izričito naglašavaju. Prvo čitanje donosi odlomak iz Knjige proroka Joela u kojemu je bitna poruka narodu sažeta u ovoj rečenici: „Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.“

Prorok želi upozoriti narod da se svojim životom, svojim ponašanjem, udaljio od Boga. Ostavio je svoga Boga, a za njega nema zamjenu. Idoli to nisu. Narod time riskira, može ostati bez oslonca u svom životu, a tako i mi.Ako ostaneš bez Boga, kome ćeš se obratiti i na koga se osloniti kada u životu dođu tame i nevolje? Kada se izgubi Boga, što onda ostaje? Uz to, narod se udaljuje od Boga koji ga voli, od Boga koji je milosrdan i dobar, od Boga koji nema želju kažnjavati ljude nego se uvijek nad njihovim zlom ražali, kako veli prorok. Problem je ovdje što narodu manjka to iskustvo da je njihov Bog dobar i milosrdan, da je pun ljubavi i sućuti. Narod nije dovoljno upoznao svoga Boga. Čudno je kako ljudi uvijek lakše dođu do uvjerenja da je njihov Bog strašan i nasilan, Bog koji stalno prijeti i kažnjava, nego li do spoznaje Božje ljubavi, dobrote i milosrđa.Isus je došao objaviti baš ovakvu sliku Boga, kao oca i prijatelja, ali ne znam koliko je uspio, ne znam koliko su kršćani našega vremena uvjereni u to? Nažalost, dođe li u životu neka patnja, ona izbriše sliku Boga dobrote i milosrđa. Prorok želi da tijekom ovog vremena, narod i svaki pojedinac, dođu do tog jačeg iskustva da ih Bog voli, brine se za njihi u nevolji ih nikada ne ostavlja. Dakle, poruka proroka narodu i svakom pojedincu koji se udaljio od Boga i upao u životne kušnje glasi: Bog se nije udaljio od tebe, Bog želi da mu se vratiš i s njim obnoviš ljubav i prijateljstvo. Na ljubav i prijateljstvo se nikoga ne može prisiliti. To ni Bog ne čini. To mora proizići iz srca svakog pojedinog. Bog nudi svoje prijateljstvo, ali ga ne nameće.

Za obnovu ljubavi i prijateljstva s Bogom dovoljno je da osoba zamoli od Boga oproštenje za svoje grijehe i pokaže želju vratiti se  životu kakvoga Bog traži. Kad nema kajanja, to Boga najviše  žalosti. Prorok Jeremija donosi Božju tužaljku u tom smislu. Bog veli: „Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje, i ne govori: 'Što učinih'... Čak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje Boga svoga.“ (8,6-7). Zato prorok poziva sve, počevši od svećenika, na molitvu da se Gospodin smiluje narodu svome. Molitva je bitni element korizmenog vremena, kako čujemo u današnjem evanđelju: „Ti kada moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata, i pomoli se svome Ocu koji je u tajnosti. I Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti.“(Mt 6,6). Ovo je vrijeme kada smo pozvani ući češće u sobu svoje nutrine da se tu susretnemo sa svojim Bogom. Nema promjene života bez jačeg susreta s Bogom u svojoj kući, odnosno, u svome srcu.

Carinik Zakej, čovjek grješna i nepoštena života, umoran od tog života, osjetio je potrebu  susresti Isusa. Da bi uistinu susreo Isusa, Isus ga vodi u njegovu kuću: „Danas želim boraviti u tvojoj kući“, veli mu Isus. Isus ga želi susresti u njegovoj nutrini, ne površno i usputno. Nakon toga se sve promijenilo. Zakej je postao drugi čovjek.

Rasipni sin promijenio je svoj život kada se vratio k sebi, kada je ušao u svoju nutrinu i tu spoznao svoje stanje pred Bogom. Tada je postao sposoban reći: „Oče, sagriješih protiv neba i pred tobom. Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom.“ On nakon toga dobiva novo ruho, postaje novi, drukčiji, postaje sposoban otvoriti se radosti i slavljenju.

David je teško sagriješio da bi se nakon što je postao svjestan svoga grijeha bacio na koljena i pun skrušenosti zavapio Bogu za oproštenje: „Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje ... Učinio sam što je zlo pred tobom.“ Čuli smo dio ove njegove molitve u psalmu nakon prvog čitanja.

Bogu je iznimno drag čovjek koji se zna kajati, bez obzira koliki grješnik bio. Petru, kada je pao na koljena, Isus je dao posebno poslanje. Isus mu veli: „Ne boj se! Od sada ćeš ljude loviti.“ Čovjeku koji se zna kajati i moliti od Boga oproštenje, Bog uvijek odgovara: „Ne boj se“, a to znači: „Ne boj se, jer si na pravom putu.“

Isus poziva i svakoga od nas, kao Zakeja, govoreći nam: „Žurno siđi“, otvori vrata svoje kuće, svoje nutrine. Otvori se novom, boljem životu. Bog dolazi i kuca, kako piše knjiga Otkrivenja. Zato apostol Pavao, u drugom čitanju koje smo čuli, citirajući Božje riječi iz knjige proroka Izaije veli: „U vrijeme milost ja ću te uslišiti, u dan spasa ja ću ti pomoći“ (49,8), a u

2 Kor, 6,2 Pavao govori: „Evo, sad je vrijeme milosno; evo sad je vrijeme spasa“. Za nas je to „ovo vrijeme“. Ono nam nudi posebne Božje milosti. Budimo pozorni da nitko od nas ne zakasni, nego da iskoristi ponudu ovog milosnog vremena Korizme.“

           Biskup je završio riječima: „Neka nam ovo vrijeme bude ispunjeno djelima ljubavi. Potrudimo se u ovom vremenu povećati za koju minutu vrijeme naše molitve. Stvorimo neku dobru odluku u smislu ulaganja većeg truda da se oslobodimo nekog poroka, psovke, ružnih riječi, srdžbe, vrijeđanja drugih i slično. Naš napredak na bilo kojem od tih područja donijet će radost i Bogu, ali i onima s kojima živimo. Božja milost će nam u tome pomoći, a neće izostati niti Božja nagrada na nekom drugom sektoru našeg života u kojemu se posebnije očituje naša nemoć. Amen.“

                                                                                                                 s. Robertina Medven