Svečano misno slavlje na Božić u gospićkoj katedrali predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić
Biskup mons. Zdenko Križić predvodio je na Božić u 10 sati središnje misno slavlje u gospićkoj Katedrali u zajedništvu sa svojim tajnikom i kancelarom biskupije preč. Mišelom Grgurićem i domaćim župnikom i rektorom katedrale preč. Mariom Vazgeč. Pjevanje je predvodio katedralni zbor pod vodstvom i uz orguljsku pratnju Franje Puškarića.
Biskup se u propovijedi osvrnuo na Proslov svetog Ivana evanđelisteu današnjem evanđelju, u čijem središtu je Riječ Božja koja je tijelom postala i nastanila se među nama. Utjelovljena Božja Riječ darovana je ljudima kao život i kao svjetlost na njihovu životnom putu. Te dvije riječi ključne suu tom navještaju dolaska Sina Božjega u naš svijet. Došao je ljudima donijeti puninu života ida im bude svijetlo na životnom putu. Svi mi imamo iskustva kako je u životu nemoguće izbjeći tamu, odnosno, situacije kada ne znamo što bismo učinili, koji put izabrali, a nekada nam se te tame učine tako mrkle pa nas uvjere da iz njih izlaza i nema. Evanđelje predstavlja Isusa kao odgovor na to. On je svijetlo koje tama ne može obuzeti, on je svijetlo koje raspršuje svaku tamu.Nešto kasnije, Isus kaže:„Ja – Svjetlost – dođoh na svijetda nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.“(Iv 12, 46).Na drugom mjestu ponovio je to malo drukčije:„Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.“ (Iv 8,12). Čovjeku je ponuđeno svijetlo odozgo, ali mu se čovjek mora otvoriti i primiti ga. Bog svoje svijetlo ne nameće. U razgovoru sNikodemom Isus veli: „Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubilitamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla.“ (Iv 3,19) Isus s ovim želi reći da nije tragedija u tome što ćemo s vremena na vrijeme upasti u tamu zbog naših grijeha, nego je tragedija kada osoba zavoli tamu, kada zavoli grijeh. I u Starom zavjetu nalazimo sličnu tvrdnju. U knjizi Jobovoj čitamo: „Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih.“ (Job 24,13)Svatko je slobodan u svom izboru, ali će svatko snositi i posljedice svoga izbora.Da bi čovjek imao svijetlo u sebi, mora imati u sebi onoga koji je tvorac i izvor svijetla, a to je Bog.
Pastire je na ovaj dan obasjalo svijetlo odozgo, pošli su za svijetlom i našli ga. Bez svijetla odozgo čovjek ne može dospjeti cilju. Svijetlo zvijezde uočili su Mudraci s Istoka i slijedili ga sve do mjesta gdje bijaše Dijete. To isto svjetlo ne vodi ih natrag Herodu, kako je on lukavo tražio, nego ih odvede drugim putem u njihovu zemlju. To Božje svijetlo u srcu usmjeruje čovjeka najboljim putom da sretno stigne željenom cilju. U Bibliji neprestano odzvanja poziv:„Tražite Gospodina.“ Bog nam uvijek dolazi u novosti: s novom porukom, s novom objavom, s novim otkrićima, s novom ljubavlju. Bez traženja nema tih otkrića, nema rasta u spoznaji Boga.
U svojoj najdužoj molitvi koju su nam evanđelja zabilježila, Isus, obraćajući se Ocu, pun žalosti govori: „Oče pravedni, svijet te nije upoznao” (Iv 17,25). Isti evanđelista će to ustvrditi i za Isusa,kako smo čuli u današnjem evanđeoskom odlomku, gdje veli: „Bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna“(Iv 1,10)te odmah odgovara:„Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.“(1Iv 4,8). Isus je to rekao iŽidovima koji ga nisu prihvatili:„Ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi.“(Iv 5,42) Ovdje je izvor svih problema.
Grijeh je onaj koji čovjeka lišava ljubavi. Čovjek bez ljubavi živi u tami. Isus to potvrđuje kada veli: „Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova.“(Iv 3,20)Grijeh je, nažalost, baština čovječanstva. Svaki čovjek pripada obitelji grijeha, stoga je i tama neizbježna na životnom putu svakog čovjeka. Svatko poznaje svoj vapaj za svijetlom kada upadne u životne tame. A najstrašnijoj tami, a to je smrt, nitko ne može izbjeći.
Noćas smo čuli riječi proroka:„Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku: onima koji mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.” ( Iz 9, 1. ) Prorok govori o tmini i svjetlosti, o mrklom kraju smrti i svjetlosti jarkoj koja osvanu. To su životne borbe kroz koje čovjek neminovno prolazi. To su kušnje i napasti s kojima đavao želi čovjeka odvesti u tamu kao Judu.Juda je imao dovoljno svijetla, ali se s vremenom počeo zatvarati svijetlu i dopuštati da u njega ulazi tama, dok nije sasvim zapao u noć, kako kaže evanđelista. Zato Isus daje upozorenje:“Pazi da svijetlo u tebinijetama.”(Lk 11,35)To je poziv da svaki od nas provjeri nije li svijetlo zamijenio tamom.
Kada se tama uvuče u nutrinu sve se onda vidi naopako. Isus to uspoređuje s bolesnim okom govoreći:„Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno.”(Lk 11,34).To znači da osoba tada dobro ne vidi. To isto vrijedi i za oči srca i duše. Ako su srce i duša bolesni, osoba duhovno ne vidi dobro. Vidi krivo. Zato Pavao moli za kršćane u poslanici Efežanima da im Gospodin prosvijetli oči srca da bi mogli vidjeti stvari i događaje na Božji način. Lakše je ozdraviti fizičko oko nego li oko duše i tijela. I to stoga, jer kada je u pitanju bolest fizičkog oka, ljudi pokazuju iskrenu želju da ozdrave. Nažalost, nije uvijek tako kada su u pitanju oči duše i srca. Stoga nije čudno što će Isus jednog bolesnika pitati: „Želiš li ozdraviti?“ Bez njegove želje Bog ga duhovno neće ozdraviti, a ako duhovno ne ozdravi onda mu ni zdravlje tijela neće biti veliki dobitak...Jesmo li sposobni priznati Gospodinu da u mnogo čemu dobro ne vidimo, da nam je vid zamagljen?
Kako nam je važno to svijetlo odozgo da znamo izabrati put koji vodi u život? „Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj“ (Pnz 30,19), poručuje Bog narodu i svakom pojedincu. Nije uvijek lako znati izabrati.Isus poziva svoje učenike da budu svijetlo svijeta, a to znači da budu ljudi koji zrače ljubavlju. Poziva da tu ljubav pokažu ljudima kroz djela ljubavi, ili kako sam kaže:„da ljudi vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima“ (Mt 5,16). Biskup je upozorio dasvijetliti znači služiti, žrtvovati se, trošiti se, izgarati za druge. I ove svijeće koje daju svijetlo troše se, izgaraju. Nema svijetla bez izgaranja. Ljudi koji služe, koji se žrtvuju za druge, oni uistinu svijetle.Božić nam je poziv da se otvorimo svijetlu i da budemosvijetlo... Ako namponestane svijetlo nutrine koje dolazi od Boga, u našem životu prevladat će tama. A u tami je moguće učiniti svaku ludost.“
Biskup je na kraju, s molitvom Gospodinu, zaželio svima da svijetlo koje je obasjalo siromašne pastire prodre ovog Božića više i u naše duše da nam u obiteljima bude više radosti, vedrine i mira i svima čestitao blagdan Isusova rođenja i nadolazeću Novu godinu. Na kraju sv. mise čestitku je uputio i župnik preč. Vazgeč te pozvao sve na druženje u župnu dvoranu.
Biskupova propovijed o Svijetlu i životu u i po Svijetlu imala je još snažniji odjek u suncem obasjanom Gospiću, što je neobično za ovo doba u Lici. Grijalo nas i vodilo sve zajedno svjetlo utjelovljene Riječi Božje.
s. Robertina Medven
