ZAREĐENA DVOJICA ĐAKONA GOSPIĆKO-SENJSKE BISKUPIJE

U subotu, 1. prosinca 2018. u pastoralnoj Godini duhovnih zvanja, uoči prve nedjelje Došašća, u senjskoj katedrali  Uznesenja Blažene Djevice Marije, sveti red đakonata primila su dvojica bogoslova Gospićko-senjske biskupije, Josip Tomljanović i Mario Kralj. Za đakone ih je zaredio gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić pod misnim slavljem koje je u 11 sati predvodio u koncelebraciji s biskupom u miru mons. Milom Bogovićem, prepoštom Senjskog kaptola mons. Milom Čančarom, domaćim župnikom preč. Richardom Pavlićem, sa župnikom župe Oroslavje vlč. Dragom Bosnarom, generalnim vikarom mons. Marinkom Miličevićem, kancelarom i biskupovim tajnikom preč. Mišelom Grgurićem, rektorom Bogoslovnog sjemeništa u Rijeci preč. Marijom Tomljanovićem, senjskim župnim vikarom vlč. Nikolom Prša, s još dvadesetak svećenika iz Gospićko-senjske biskupije i Zagrebačke nadbiskupije, asistirali su gospićko-senjski i dvojica riječkih bogoslova.

      Iz Orosavja došli su Mariu Kralju roditelji, brat, baka, bliža rodbina i autobus župljana sa župnikom vlč. Bosnarom. Uz mamu, sestre i brata Josipa Tomljanovića, rodbinu i prijatelje, župljani Senja ispunili su radosno katedralu ne samo radi  domaćeg ređenika, nego i zato što je naša biskupija dobila dvojicu đakona. Slavlje je uzveličao katedralni zbor uz orguljsku pratnju Milana Dučića i pod ravnanjem Ivana Prpića Špike.

           Tko su naši đakoni?

     Vlč. Josip Tomljanović rođen je 22. lipnja 1987. godine u Rijeci, od oca Zlatka i majke Nade r. Smojver. Kršten je u katedrali Uznesenja Marijina u Senju. Ima jednog brata i dvije sestre. Osnovnu školu i opću gimnaziju završio je u Senju, a studij teologije pohađao je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove na Jordanovcu u Zagrebu i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Zagreb – Teologiji u Rijeci. Duhovnu formaciju polazio je kod isusovaca u Zagrebu, jedno vrijeme u Biskupskom domu u Gospiću i na kraju u Bogoslovnom sjemeništu u Rijeci. Od nižih razreda osnovne škole posluživao je kao ministrant kod oltara i sudjelovao u raznim pastoralnim župnim aktivnostima. Na njegov duhovni poziv svojim primjerom utjecali  su pozitivno svećenici s kojima je redovito surađivao, kako župni vikari, tako još više župnici mons. Mile Čančar i preč. Richard Pavlić. Vlč. Tomljanović ističe da ga je uvijek oduševljavalo zajedništvo svećenika i vjernika koje je imao prilike uočiti na slavljima u senjskoj katedrali.

     Vlč. Mario Kralj rođen je 18. lipnja 1991. godine u Zagrebu, od oca Ivana i majke Gordane r. Ormuž. Ima jednog brata, kršten je u župi Sveta Tri kralja u Kraljevu Vrhu. Osnovnu i opću gimnaziju završio je u Oroslavju, a Katolički bogoslovni fakultet i duhovnu formaciju kod otaca karmelićana u Zagrebu. Ministrirao je od nižih razreda osnovne škole, a za vrijeme srednje škole vodio je ministrante i skupinu mladih u Oroslavju. Za duhovni poziv odlučio se nakon srednje škole iako su ga u velikoj mjeri zanimali povijest i književnost. Ušao je u karmelski red, no prije polaganja doživotnih zavjeta odlučio se za rad u pastoralu. Za svećeničkog kandidata Gospićko-senjske biskupije primljen je 2016. godine.

Biskup je u propovijedi rekao sljedeće:

„Đakonat u Crkvi postoji još iz apostolskih vremena. Prvotna služba đakona bila je karitativna: briga za siromašne i bolesne. Shvaćali su to kao Isusovu posebnu zapovijed. Učenici nisu imali vremena za to, jer morali su se posvetiti navještaju evanđelja. Stoga su, u službu zbrinjavanja siromašnih i bolesnih, birali  đakone. U Djelima apostolskim koje smo danas slušali, piše da se za tu službu traže ljudi koji su 'na dobrom glasu', ljudi 'puni Duha i mudrosti'. Ti ljudi, dakle, moraju biti autentični kršćani, prepoznatljivi Isusovi učenici, jer njihova služba nije samo materijalna, nego ponajprije duhovna. Sveti Pavao u poslanici Timoteju nabraja kvalitete đakona: 'trebaju biti ozbiljni ljudi – ne dvoznačni u riječima, ne skloni mnogom vinu, ne odani prljavom dobitku – koji čvrsto drže otajstvo vjere s čistom savješću. I neka se najprije iskušaju pa onda, ako budu besprijekorni, neka vrše đakonsku službu' (1Tim 3,8-10).Prema tome, bit đakonske službe je služenje Božjem narodu, napose njegovim najslabijim članovima...  

Zato Isus od učenika traži da svojim životom budu svijetlo: 'Vaše svijetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog' (Mt 5,16). Isus od početka odgaja svoje učenike za služenje i to ne ropsko iz prisile nego iz vjere i ljubavi prema Bogu. Tu je veličina tog služenja. Isus za sebe kaže da nije došao biti služen, nego služiti i svoj život dati iz ljubavi prema ljudima. Blažena Djevica Marija sebe definira kao sluškinju, daje samoj sebi to ime. Isus od početka čini sve da njegovi učenici shvate kako je njihovo poslanje služenje. Isus ih nije izabrao da budu neki ministri u njegovoj vladi, nego da narodu služe, da se narodu raspoklanjaju  kroz navještaj Radosne vijesti.

Jednom kada je uočio da se učenici prepiru među sobom tko je od njih najveći, Isus ih saziva i poučava da ne imitiraju vladare i moćnike ovoga svijeta koji gospodare i vladaju nad drugima i reče im: 'Neka ne bude tako među vama! Naprotiv, tko želi biti velik među vama, neka bude vaš sluga po primjeru Sina Čovječjega koji nije došao da mu služe, nego da on služi i dadne svoj život kao otkup mjesto svih' (Mt 20,26-27). Isus je iskusio da nije lako odgojiti čovjeka za služenje, stoga ih poziva na skromnost i poniznost. U jednom trenutku pita ih  što su putem razgovarali među sobom. Evanđelist veli da su učenici zašutjeli jer su se putem prepirali tko je između njih najveći. Isus, kaže Evanđelist, sjede, dozove učenike pa im reče: 'Tko od vas želi biti prvi, neka bude zadnji od sviju i sluga svima' (Mk 9,25). Traži od njih da ne imitiraju uglednike i moćnike toga vremena koji od ljudi zahtijevaju posebne počasti i hvalospjeve... Znamo da te težnje za čašću i vlašću nisu napustile učenike do kraja Isusova života. Luka evanđelist navodi da su se učenici oko toga počeli svađati i nakon Posljednje večere, i nakon što su blagovali Euharistiju. Evanđelist Ivan navodi da je Isus nakon večere uzeo ručnik i vodu i počeo učenicima prati noge, od prvog do zadnjeg. Ni Judu nije preskočio. Evanđelist Ivan ovako bilježi: 'Kad im opra noge, uze svoj ogrtač, ponovno sjede za stol pa im reče: 'Razumijete li što sam vam učinio? Vi mene zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to jesam. Dakle, ako ja, Gospodin i Učitelj, oprah vama noge, i vi ih morate prati jedan drugome. Dao sam vam primjer da i vi činite kako ja učinih vama ...' I svoju pouku zaključuje riječima: 'Blago vama ako to budete činili' (Iv 13,12-15.17).

Biskup se tada izravno obratio đakonima: „ Evo Isusove oporuke, vama koji ćete biti uskoro ređeni za đakone, ali i svima nama, napose nama svećenicima i biskupima. Kako je važno provjeravati se u ovim Isusovim riječima da bismo vidjeli gdje smo s obzirom na naše služenje! Nije lagan ovaj Isusov zahtjev, a opet bez ovoga nema svećeničke autentičnosti. Jadan je svećenik koji se boji posla, koji gleda izbjeći sve ono što je naporno i teško. Jadan je svećenik koji traži komotnost i stalno govori što on treba, a premalo se trudi uvidjeti što trebaju njegovi vjernici.

Svećenik mora biti čovjek koji ima jako iskustvo umora, pa i iscrpljenosti, jer posla je puno. Još na početku Isus je rekao da je žetva velika, a radnika malo. Te riječi aktualne su i danas. Neka Crkva i u vama dvojici dobije vrijedne radnike koji će neumorno naviještati kraljevstvo Božje i biti vjerni Isusovi svjedoci. Da ljudi u vama uzmognu prepoznati Isusovu ljubav i dobrotu, njegovo služenje i spremnost trošiti svoj život za one kojima vas Gospodin pošalje. Amen.“

 Na kraju sv. mise u ime župljana Senja, čestitku đakonima uputio je Ivan Prpić Špika. U ime đakona zahvalio je svima đakon vlč. Josip Tomljanović. Slavlje je završilo Lijepom našom i svečanim blgoslovom.