Preminula je s. Vinka (Kata) Paulić
Na blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice, 7. listopada 2018. u 00.23 sati okrijepljenu svetim sakramentima, nakon kratke i teške bolesti, Gospodin je pozvao k sebi našu s. Vinku u 73. godini života i 55. godini redovništva. Iako se nama čini iznenadan njezin odlazak s ovoga svijeta, Gospodin je zasigurno izabrao čas kad je njezino srce bilo spremno za susret s njim, u njegovu Kraljevstvu.
Rođena je 25. srpnja 1946. godine u brojnoj obitelji, u mjestu Batnoga, općina Cetingrad, od oca Vinka i majke Marije, r. Begović. Tri dana nakon rođenja roditelji su je odnijeli Gospodinu prikazati i na kršenju u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Cetingradu dali joj ime Kata. Sakrament svete potvrde primila je na župnu svetkovinu 15. kolovoza 1959. godine u rodnoj župi.
Vrlo mlada kao šesnaestogodišnjakinja odlučila je slijediti Krista daleko od svoga rodnoga kraja i ljepote prirode koju je uživala dok je pomagala svojim roditeljima u svim kućanskim poslovima. Svoju želju za nasljedovanjem Krista, odlučila je ostvariti pišući u molbi za ulazak u samostan: „Želim se posvetiti Bogu u Vašem samostanu pa molim mnogopoštovano poglavarstvo sestara Srca Isusova u Crikvenici da mi to omogući, te me primi u svoju zajednicu!“. Odgovor od Vrhovne uprave iz Crikvenice nije trebalo dugo čekati i Kata je već u srpnju 1962. primljena u samostan.
Nakon više od godine dana života sa sestrama, u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Crikvenici primljena je u novicijat 3. listopada 1963. godine, a godinu dana kasnije položila je privremene zavjete na tri godine 3. listopada 1964. Doživotne zavjete položila je u kapeli Presv. Srca Isusova u Rijeci 3. listopada 1970. godine.
Odmah poslije privremenih zavjeta, kao mlada sestra, bila je poslana u župni pastoral vodeći osobito brigu za kućanstvo, uređenje crkve te obilazeći bolesne i starije. Život onoga vremena tražio je mnogo odricanja, žrtve, molitve i rada. Trebalo je često iz ničega pripremiti jelo ne samo za župnika i sestre s kojima se živjelo nego i za one koji bi u potrebi navraćali na vrata župnoga stana, vjerujući u dobro srce sestara koje ih nikada nisu iznevjerile. Svi koji su dolazili na njezina vrata bili su primljeni srdačno i nahranjeni radom njezinih ruku, jer je bila redovnica vjerna svojim zavjetima koja se u životu nije štedjela od bilo kojeg posla.
Može se reći da je s. Vinka gotovo cijeli svoj život požrtvovno i s ljubavlju utkala u živote tolikih svećenika, sestara i vjernika na župama i u samostanima u kojima je djelovala, najprije na području Porečke i pulske biskupije, u Umagu, Savudriji, Svetvinčentu, u tadašnjoj Zagrebačkoj nadbiskupiji u Slatini, potom u Riječko-senjskoj nadbiskupiji, u Kraljevici i Crikvenici, u franjevačkom samostanu, zatim u Generalskom Stolu, u nekoliko navrata u Gospiću te u Otočcu (od 2000. godine u Gospićko-senjskoj biskupiji).
Ratna zbivanja opustošila su i župu Otočac u kojoj je djelovala s. Vinka od 22 listopada 1989. godine. Iako i sama u izgnanstvu od 1. rujna 1991. godine kad su sestre morale napustiti Otočac te boraviti u Rijeci, Crikvenici i Lovranu, s. Vinka je na razne načine iskazivala kršćansku ljubav i pomoć stradalima i prognanima sa svojih ognjišta dijeleći s njima i radost i žalost, ne gubeći pritom nadu u bolju budućnost. Nakon godinu dana, 1. rujna 1992., kad su se stvorili uvjeti za povratak, s još dvije sestre nastavila je svoje redovničko služenje u Otočcu koji je još nekoliko godina živio u ratnoj neizvjesnosti i nemirima. Kad je izgrađen samostan 1997. godine, bila je među prvim sestrama koje su djelovale u župi Presv. Trojstva iz novosagrađenog samostana sv. Josipa Radnika kojega je osobito štovala.
Zadnjih pet godina svojega života provela je u samostanu Uzvišenja Sv. Križa na Lašćini u Zagrebu gdje je svijeća njezina života izgarala i dogorila u služenju zajednici. Svoje dane i tolike kapi znoja tijekom života provedenog u kuhinji prikazivala je u molitvi Bogu za potrebe Crkve i Družbe.
Draga s. Vinka, dok se opraštamo od tvojih zemnih ostataka, čvrsto vjerujemo, iako više tijelom nećeš biti s nama, ipak nas nećeš napustiti. U nebeskom zajedništvu službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić, utemeljiteljice Družbe, i sestara koje su otišle pred nama, moli za našu Družbu i izmoli nam kod dobroga Oca novih i svetih duhovnih zvanja.
Počivala u vječnom miru i ljubavi Presv. Srca Isusova sa svima svetima.
s. Lidija Turić
tekst preuzet sa http://www.sestre-scj.hr